Kako pripremiti dijete za odlazak k liječniku

Velik broj djece pokazuje strah od liječnika, zubara, injekcije, bolnice, bijele kute. Taj strah djelomično je urođen jer se bazira na prirođenom strahu djeteta od:

  • novih, nepoznatih situacija
  • odvajanja od roditelja, napuštanja roditelja
  • boli

Prvi odlazak liječniku je za dijete nova, nepredvidljiva situacija , kao da nama odraslima netko kaže da moramo ići na Veneru. Dijete koje nema nikakvo slično iskustvo, ne može si zamisliti kako izgleda liječnička ordinacija, što liječnik radi, što će se tamo događati, da li će to biti ugodno ili neugodno. Takva situacija izrazito je nelagodna za dijete i javlja se osjećaj straha. Ponekad djeca liječnikovu ozbiljnost i usredotočenost tumače kao ljutitost, misle da su nešto krivi i da se liječnik na njih ljuti, pa im je zato još dodatno nesimpatičan.

Nadalje, odlazak u novi prostor može kod djeteta potaknuti strah da bi ga roditelj tamo mogao ostaviti. Taj strah može biti naglašen ako je dijete već imalo neugodno iskustvo odvajanja, ako je već bilo ostavljano na čuvanje ili liječenje. (odlazak u vrtić, u igraonicu, u bolnicu).

Ukoliko je prvo iskustvo, prvi susret za liječnikom bio neugodan, dijete nije bilo pripremljeno na to što će mu liječnik raditi, doživjelo je bolan ili nelagodan pregled, svaki daljnji odlazak bit će popraćen velikim otporom i strahom. Sada se već radi o naučenom, stečenom strahu koji se razvio zbog vlastitog lošeg iskustva.


Evo nekoliko savjeta kako kvalitetno pripremiti dijete za posjet liječniku:

  • Ukoliko se radi o malom djetetu (do 1.g.) najvažnije je da roditelj sebe umiri, te da svojom smirenošću i nježnošću pomogle djetetu da prebrodi eventualno neugodno iskustvo kod liječnika (vađenje krvi, svlačenje, cijepljenje, hladni dodir stetoskopa ili kreveta za preglede, štapić za vađenje brisa). Djeca su kao mali «radari», osjećaju stanje i emocije svojih roditelja i ravnaju se prema njima. Ako je roditelj uplašen i dijete će biti uplašeno, ako je roditelj napet i nervozan i dijete će se osjećati isto. Ukoliko ste vi spremni i mirni, djelovati ćete tako i na svoje dijete. Dijete će vam vjerovati i naučiti će se suočavati sa teškim, ponekad i bolnim situacijama.
  • Budite stalno uz svoje dijete, ukoliko od vas zatraže da pričekate dijete izvan ordinacije za neki pregled, recite im da želite biti uz dijete ukoliko je to ikako moguće. Kad to procedura dozvoljava, držite dijete u krilu ili za ruku. Ponekad može pomoći i neka, djetetu omiljena igračka, duda ili bočica za smirenje, osobito ako dijete mora ostati samo.
  • Djeci od 2.g. nadalje potrebno je, primjereno njihovom uzrastu, objasniti zašto ide kod liječnika. «Idemo k liječniku da vidi da li si narastao, da li si zdrav i snažan.» ili «Kad nas boli grlo, liječnik nam može pomoći da bol prestane i grlo ozdravi. Zato ćemo ići teti doktorici da ti pogleda grlo i da nam da lijek.» Velika pomoć mogu biti slikovnice sa tematikom odlaska kod liječnika, gdje autori, na djeci primjeren način, kroz glavne junake životinjice ili malu djecu opisuju simpatične zgode kod doktora.
  • Ako dijete nikad nije vidjelo ordinaciju (ni u slikovnici ili na televiziji), opišite mu kako će izgledati liječnikova soba i tko sve može biti u njoj. Uključite i osjetila, pokušajte opisati kako će soba mirisati, kakvi se zvukovi mogu čuti.
  • Opišite djetetu na koji način će ga liječnik pregledati. Budite iskreni i recite mu što sigurno znate, a za što ne znate kako će se zbiti. Posebno je važno da dijete zadrži povjerenje u vas, ako bi i ubuduće moglo vjerovati vašim uputama, prosudbama i obećanjima. Pokušajete se raspitati kako izgledaju određene pretrage, kako biste ih mogli opisati djetetu. Budite otvoreni, ali ne brutalno iskreni. Nemojte mu u detalje opisivati vađenje krvi ili neki drugi neugodan postupak. Objasnite mu da neki postupci nisu ugodni. Primjerice, vađenje krvi može biti malo neugodno, ali ne traje dugo. Manjoj djeci objasnite da se pri vađenju krvi ne vadi sva krv, nego tek jedna ili dvije čajne žličice. Objasnite djetetu zašto je važno vaditi krv i što se sve vidi u krvi.
  • Ponesite neke igračke kako biste djetetu skratili vrijeme u čekaonici, zaokupili mu pažnju nečim zanimljivim i smanjili napetost. Puzzle, slikovnice, papir i olovke, kompjutorska prijenosna igrica najbolji su izbor.
  • Ukoliko dijete ide na neki operacijski zahvat, izbjegavajte izraze koji mogu prestrašiti vaše dijete, kao što su npr.“izrezati”, “uspavati” ili “zašit će te”; koristite malo blaže riječi, kao što su “otvoriti” ili „pomoći ti da malo odspavaš»
  • Potaknite dijete da izrazi svoje osjećaje. Pokažite mu da je sasvim u redu ako osjeća strah, nemojte mu govoriti da će sve biti u redu i da ništa neće boljeti ako niste sigurni da će to zaista biti tako. Bolje je reći:»Razumijem da se malo bojiš jer ne znaš kako će to izgledati. Ja ću biti tamo s tobom i pomoći ti ako ti bude teško. Mislim da neće boljeti, ali još ćemo pitati doktoricu kad dođemo kako će sve izgledati.» Ukoliko dijete ne želi izraziti otvoreno svoj strah, možete ga pitati boji li se njegova omiljena igračka. Da bi vam bilo lakše shvatiti djetetove emocije, zamislite da vi morate na neki pregled na kojem još niste bili. Sigurno biste osjećali lagani strah, provjerili biste kod prijatelja da li je netko već imao iskustvo u toj situaciji, pogledali biste informacije na Internetu. Sve što biste vi učinili, potrebno je i vašem djetetu.
  • Za djecu je vrlo korisno da prorade situaciju koja bi im se mogla dogoditi, odnosno da se «igraju doktora». Ponudite djetetu takvu zamišljenu igru: «tvoja lutkica (medo) ide vaditi krv, ide na operaciju krajnika, ide kod zubara», dijete neka bude liječnik, a vi možete biti medicinska sestra. Dopustite djetetu da ponavlja tu igru koliko god je potrebno, jer na taj način prorađuje strah od navedene situacije i prilagođava joj se.
  • Dopustite djetetu da kod liječnika samo odgovara na pitanja, ali i da pita liječnika ono što ga zanima ili muči. Tijekom pregleda ili neke procedure, bodrite svoje dijete, izrazite ponos što je tako strpljivo i hrabro.
  • Mlađe dijete (do 4.g. starosti) dovoljno je početi pripremati za pregled dan prije odlaska (najaviti pregled), a neposredno pred odlazak može mu se opisati detaljnije što će se događati Budući da tako malo dijete još nema jasnu predodžbu vremena, može postati zbunjeno, početi se brinuti i ostati u tom stanju nekoliko dana. Starijem djetetu može se opisati cijela situacija do tjedan dana prije, te pustiti ga da je proradi, da mu se pojave pitanja na koja vi možete odgovoriti.
  • Spomenite djetetu i dobre stvari koje će se dogoditi nakon pregleda:otići će kući, osjećati će se bolje, nešto će novo naučiti.
  • Obećajte djetetu nešto čemu će se radovati nakon pregleda. Isplaniraje odlazak na igralište, na sladoled ili posjet nekom od njegovih prijatelja kao zabavnu aktivnost koja slijedi nakon posjeta ordinaciji. Nemojte djetetu kupovati skupe igračke kao nagradu za pregled, zahvat ili dobro ponašanje. Takvo ponašanje može dovesti do toga da veličina nagrade stalno raste i da dijete traži materijalni poticaj za svaki izazov koji treba proći. Puno je bolje pokazati ponos i zadovoljstvo zbog djetetovog strpljenja, izdržljivosti, razumijevanja i hrabrosti.
  • Ukoliko dijete mora ostati u bolnici, svakako mu to morate otvoreno reći! Djetetu će biti najteže ako roditelj odjednom mora nestati. Ponekad se događa da se odluka o ostanku u bolnici donosi na licu mjesta. Tada treba zatražiti neko vrijeme (½ sata) da se pomogne djetetu prihvatiti tu informaciju. Iskreno mu objasnite koliko će dugo biti u bolnici, kako će izgledati i koliko često ćete moći biti uz njega. Ako je to moguće, neka djetetu pravi društvo njemu važna igračka, a najbolje bi bilo da boravite u bolnici s njim. Ukoliko dijete plaće, dozvolite mu da plače koliko god treba, ukoliko je ljuto, pokažite razumijevanje za to, ali zadržite svoj mir.
  • Ako je operacija najavljena unaprijed, dajte djetetu dovoljno vremena da prihvati odlazak u bolnicu. Omogućite mu da samo izabere pidžamu za bolnicu, omiljenu igračku i sl. Tako će barem malo ostvariti kontrolu nad stvarima koje mu se događaju.
  • Po povratku kući, može se kod djeteta pojaviti ljutnja na roditelje jer su ga ostavili u bolnici. Dijete može ignorirati roditelje, ne odgovarati na pitanja, odbijati tjelesni kontakt. U tom slučaju treba dati djetetu vremena, pokazati razumijevanje za njegove osjećaje i biti izuzetno nježan. Dijete se tim ponašanjem najčešće brani od novih razočaranja. No, takvo ponašanje obično traje vrlo kratko (od nekoliko minuta, do nekoliko sati). «Razumijemo da se sada ljutiš. Sigurno misliš da smo te iznevjerili. No, mi te jako volimo i morali smo te ostaviti u bolnici jer si samo tako mogao ozdraviti. Jako si nam nedostajao!»
  • Mnoga djeca mogu još dugo nakon povratka kući iskazivati ponašanja kao što su , izljevi bijesa, ružni snovi, noćno mokrenj, strah od odvajanja od roditelja. I to su očekivane reakcije. Ako dijete osjeća ljubav, sigurnost, razumijevanje i bliskost u svakodnevnom životu, takva će ponašanja postepeno nestajati , važno je biti strpljiv.
  • Važno je odabrati dobrog liječnika, ne samo što se tiče stručnosti, već i komunikacije i odnosa prema djetetu. Liječnik bi morao razumijeti djetetove strahove i razloge nelagode te svojim postupcima umanjiti te emocije kroz prijateljski ton i blagost u postupcima.

© 2020 Vrtić Mali princ. Sva prava pridržana.