Samopoštovanje

Zdravo samopoštovanje je kao oklop koji pomaže djetetu da se suoči sa izazovima svijeta. Djeca koja znaju svoje jake te slabe strane i dobro se osjećaju s time, lakše rješavaju konflikte, odupiru se negativnim pritiscima okoline, češće se smiješe, više uživaju u životu, realistični su i optimistični, uživaju u interakciji s drugima, u grupnim aktivnostima, a vole i samostalne igre i aktivnosti. Nisu ovisni o društvu. Kad se suoče sa problemom, kreativno rade na pronalasku rješenja, a da kod poteškoća ne omalovažavaju ni sebe ni druge.

Djeca sa zdravim samopoštovanjem imaju povjerenja u svoje odluke i izbore, pa su manje sklona povesti se za lošim primjerima. Osim toga, budući da su važni sami sebi, čuvaju svoje zdravlje, osjećaje i sigurnost te donose mudre odluke.

S druge strane nesigurna djeca doživljavaju izazove kao izvor frustracije i anksioznosti. Suočeni s novim izazovima njihova prva reakcija je: “Ja to ne mogu!” Djeca koja nemaju visoko mišljenje o sebi teško nalaze rješenja svojih problema, mogu postati pasivni, depresivni i povučeni. Oni ne žele probati nove stvari, često govore negativno o sebi, ne vole preuzeti odgovornost pa čekaju da za njih odluči netko drugi, vrlo su kritični prema sebi i pokazuju razočaranje u sebe.

Samopoštovanje se razvija od djetinjstva kroz cijeli život. Iako se smatra prilično stabilnom crtom osobnosti, može varirati iz dana u dan, ili iz godine u godinu, ovisno o osobnom iskustvu pojedinca. Ono nema nikakve veze sa hvalisavošću ili savršenošću. Možemo biti svjesni da su drugi ljudi bolji od nas u nekim stvarima, a da smo ipak zadovoljni sa sobom i da se volimo! Samopoštovanje vam daje hrabrost da isprobate nove stvari, daje vam vjeru u sebe, omogućuje vam da se poštujete čak i kad griješite. Ako se vi poštujete, poštovat će vas i vaša okolina.

Samopoštovanje se također može definirati kao osjećaj kompetentnosti uz osjećaj voljenosti. Dijete može imati iskustvo i osjećaj da je sposobno u različitim zadacima, ali da istovremeno nije voljeno od svoje okoline. Takvo dijete će imati nisko samopoštovanje. Isto tako dijete može biti izuzetno voljeno u svojoj obitelji, ali nesigurno glede svojih mogućnosti i sposobnosti. Ono će također imati nisko samopoštovanje.

Samopoštovanje se razvija već vrlo rano u djetinjstvu, kao rezultat doživljaja uspjeha nakon uloženog truda i ustrajnosti. Kada dijete pokušava nešto učiniti, nakon neuspjeha ponovo pokušava, opet doživljava neuspjeh, ne odustaje i konačno doživi uspjeh – takvo iskustvo je neprocjenjivo za razvoj samopoštovanja. Nadalje, kvalitetni odnosi koje dijete razvija unutar svoje obitelji i šire važan su čimbenik stvaranju zdrave slike o sebi.

Što roditelji mogu činiti kako bi potakli i njegovali razvoj samopoštovanja kod svog djeteta:

Obitelj koja potiče samopoštovanje svog djeteta jest obitelj u kojoj je kvaliteta međusobnih odnosa takva da svi članovi obitelji napreduju i razvijaju se zdravo kao ljudska bića. U takvoj obitelji podržavaju se četiri temeljne vrijednosti; ravnopravno dostojanstvo, osobni integritet, autentičnost i osobna odgovornost. Ravnopravno dostojanstvo u odnosima među članovima obitelji znači da se sa jednakom ozbiljnošću shvaćaju želje,osjećaji, mišljenja i potrebe svih članova obitelji. U takvoj obitelji članovi mogu slobodno reći što osjećaju i misle bez straha od odbacivanja, kritiziranja ili omalovažavanja. Na taj se način uvažava osnovna potreba svakog čovjeka, a to je da ga se vidi , čuje i shvati ozbiljno. U obiteljima gdje postoji ravnopravno dostojanstvo govori se slobodno o vlastitim strahovima, ljutnjama, brigama, radostima i tugama.

Poticajne obitelji potiču razvoj osobnog integriteta svog djeteta na način da mu pomaže da upozna sebe, svoje potrebe, želje, stavove, mogućnosti, brine se da mu ne povrijede granice i potiču dijete da pazi da ne povrijedi ljude oko sebe. Do povrede osobnog integriteta dolazi kada okolina ismijava, kritizira, odbacuje nečije mišljenje, potrebe i osjećaje. (Primjeri: “Ništa te ne boli – nemoj glumiti!” ili “Ne može ti biti dosadno…” ili “Moraš još jesti”). Međutim, nećemo povrijediti integritet ako ne ispunimo nečiju želju ili očekivanje, npr. ako djetetu ne kupimo sladoled ili skupe tenisice. Ljudi imaju pravo željeti, što ne znači da sve želje moraju biti ispunjene. Autentičnost predstavlja iskreno prezentiranje sebe u svakom trenutku (kad smo ljuti – kažemo da smo ljuti, kad smo tužni – pokažemo tu emociju….). Na taj način potičemo dijete da iskreno, otvoreno i slobodno izražava sebe.

Od svih članova obitelji se očekuje da snose odgovornost za svoja ponašanja i odluke (ne kaznu, sram ili krivnju) te da smisle kako će popraviti neku učinjenu štetu.

  • Prihvatite dijete takvo kakvo je (svi imamo pozitivne i negativne strane. Njegujte pozitivne.) 
  • Pustite dijete da učini za sebe ono što samo može, u skladu s njegovom dobi – potičite ga da bude samostalno! Neka se dijete samostalno odijeva, jede, odlazi na WC, rješava samo (bez pomoći) svakodnevne probleme s kojima se susreće. Ne nudite svoju pomoć dok je dijete samo ne zatraži. («Daj da ti ja pomognem ili pokažem. « – česta rečenica roditelja koja poručuje djetetu «Ti to ne možeš! Ja ću to bolje učiniti!», a time mu rušimo mogućnost da pokuša sam, da stekne povjerenje u svoje mogućnosti i da nauči da vrijedi pokušati riješiti sam!
  • Očekujte od djeteta odgovornost za ono što može učiniti! Od treće godine na dalje dijete već može imati neka mala zaduženja u kući (spremanje opranog pribora za jelo, nošenje smeća, pospremanje svojih stvari, postavljanje stola….).
  • Budite pozitivno ogledalo svom djetetu. Malo dijete uči o sebi kroz vaše povratne komentare. Pazite što govorite djetetu: pohvalite prvenstveno trud i upornost, umjesto krajnji ishod (rezultat truda). Umjesto da kažete: «Kako si ovo lijepo nacrtao!», bolje je reći «Baš mi je drago da si se tako potrudio. Vidim da baš voliš crtati i da si uporan!»
  • Pomozite djetetu da postavi realna očekivanja od sebe te ispravi eventualna pogrešna uvjerenja npr. kako treba težiti perfekcionizmu ili treba biti nepogrešiv ili moraš biti lijep, mršav, sportski građen i obučen po najnovijoj modi ili moraš sve znati… Za stvaranje zdravog samopoštovanja važno je da dijete stvori precizne standarde. Dijete koje od sebe očekuje da u svemu mora biti odlično, a ne ide mu samo matematika može reći: “Nisam dobar đak, ne znam matematiku”. Pravilna reakcija roditelja bila bi: “Ti si odličan đak! A što se matematike tiče, trebaš joj još malo više posvetiti vremena. Učinit ćemo to zajedno!”
  • Budite spontani i nježni prema svom djetetu, pokažite mu što češće koliko ga volite (možete mu ostaviti poruku u krevetu, na ogledalu u kupaoni, u ruksaku). Pohvalite ga i izrazite nježnost kad god ulaže trud da nešto postigne. U davanju pohvala budite realni, nemojte pretjerivati kako dijete ne bi počelo sebe stavljati iznad druge djece.
  • Pružite svom djetetu različita iskustva i mogućnosti da isprobava i vježba svoje sposobnosti (igra u parku, sport, glazba, slikanje, gluma, ples, društvene igre…). Uključivanje u grupne aktivnosti koje zahtijevaju suradnju i dogovaranje korisno je za razvoj socijalnih vještina koje jačaju osjećaj samopoštovanja.
  • Provodite vrijeme igrajući se sa svojim djetetom. Na taj mu način dajete do znanja da je vrijedno vašeg vremena! Ponekad je važnije posvetiti se igri s djetetom nego izglačati svo njegovo rublje. Pustite djetetu da ono predlaže igre. Na taj način će biti uključenije i zainteresiranije. Pri tome imajte na umu da je sat vremena iskrenog bavljenja i igranja s djetetom (na način da smo mu se posvetili dušom i tijelom) vrijednije nego dva-tri sata igranja pri čemu to radimo bez volje ili odsutno. Nemojte zaboraviti da je igra važna i za odraslu osobu i da predstavlja jednu od bitnih potreba svakog pojedinca, čije zadovoljavanje nas čini sretnijima i zdravijima.
  • Pronađite u čemu je vaše dijete vrlo uspješno, što ga zanima, za što je talentirano, te mu pružite podršku da se time bavi.
  • Budite pozitivan model svom djetetu, njegujte svoje samopoštovanje! Ako ste strogi prema sebi, vrlo samokritični, nesigurni ili pesimistični – postoji velika vjerojatnost da će vas dijete «zrcaliti» i ponašati se kao i vi.
  • Poručite djetetu da je dobro cijeniti sebe, osjećati zadovoljstvo radi svojih postignuća, ugoditi sebi i priuštiti si užitak
  • I na kraju, sigurno i ispunjeno ljubavlju obiteljsko okruženje najvažniji je čimbenik razvoja samopoštovanja i samopouzdanja kod djeteta.

Preporučena literatura:

    • Seligman: “Optimistično dijete”
    • Huhlaev: “Škrinjica s blagom za dječju dušu”
    • Rijavec, Miljković: “Bolje biti vjetar, nego list”

© 2020 Vrtić Mali princ. Sva prava pridržana.