Strahovi kod djece

Za malu djecu svijet oko njih je novo, nepoznato i nepredvidivo mjesto koje u njima izaziva osjećaj nesigurnosti. Sve što je strano, što ne možemo predvidjeti kako će reagirati često izaziva strah. Zamislite koliko biste se sami osjećali nesigurno da vas netko ostavi na nepoznatom planetu u svemiru.

Ovih dana društvena zbivanja oko nas nosila su u sebi mnoge pojmove koji mogu potencirati strahove kod djece. Strah je neugodno i intenzivno čuvstvo u vezi sa opaženom ili očekivanom opasnošću, često povezano sa željom da se pobjegne ili sakrije. On ima važnu funkciju ako je realan, a to je da pokrene čovjeka na akciju u slučaju opasnosti.

U strah, kao emotivno stanje, utkane su 3 komponente:

  • kognitivna ( opažanje, prepoznavanje opasnosti )
  • fiziološka ( određene promjene u organizmu : znojenje, lupanje srca, ubrzano disanje…)
  • motorna ( ponašanje, reakcija – kako reagiramo: bijeg, potiskivanje, suočavanje sa strahom…)

Dakle, prvo zapazimo (ili mislimo da smo vidjeli) opasnost u okolini, zatim počinjemo osjećati fiziološke promjene u tijelu, da bi nakon toga reagirali : bijegom od opasnosti, izbjegavanjem opasnosti, napadom na izvor straha, potiskivanjem straha, bezuspješno tražimo pomoć u cigaretama, alkoholu, drogi…, suočavamo se sa strahom i pronalazimo načine da ga prevladamo.

Postoje urođeni i stečeni strahovi. Da bi se razvio stečeni strah potreban je određeni nivo intelektualnog razvoja: dijete mora biti sposobno uočiti opasnost, predvidjeti ili zamisliti nekoga i nešto što se može dogoditi.

Zbog toga se , s obzirom na dob, razlikuju karakteristični strahovi kod djece:

  • oko 8.mj. starosti djeteta započinje strah od nepoznatih lica, strah od odlaska od majke
  • 12.-18.mj. strah od odvajanja ( separacioni strah) , te strah od nepoznatih lica i prostora
  • 18.-24.mj. smanjuje se separacioni strah, ne izražava se više tako burno
  • 2.-3.g. ponovo jača strah od odvajanja, zatim strah od mraka, samoće (pomaže upaljeno svjetlo navečer, otvorena vrata, blizina bliske osobe)
  • 3.-4.g.raste strah od životinja ( naročito divljih životinja te insekata), nepoznatih ljudi, predmeta, na jačinu straha djeluje neočekivanost i nepripremljenost djeteta
  • 4.-5.g. opada strah od životinja, a raste strah od imaginarnih bića (vještica, zmajeva..), mraka i samoće (javljaju se noćne more ) , dijete počinje uviđati i potencijalne opasnosti ( npr. strah od zmije ….)
  • 5.-6. g. javlja se strah od bolesti i nesretnih slučajeva, i dalje je prisutan strah od imaginarnih bića, mraka, nepoznatih, zastrašujućih ljudi ( vampira, duhova, lopova koji senu njihovoj mašti skrivaju pod krevetom, u ormaru..)
  • 6.-7.g. strah od zlih ljudi( lopovi, likovi iz priča ili filmova)

Kako najčešće reagiramo na dječje strahove:

  • tješimo dijete, umanjujući njegove osjećaje, objašnjavajući da se nema čega bojati : “Nije to ništa. Smiri se. Nemaš se čega bojati!”
  • nastojimo odvratiti pažnju djeteta od onog što ga plaši

Iako imamo najbolje namjere – takvim ponašanjem dajemo djetetu poruke:

  • “Ti si mali, tvoji strahovi su smiješni, djetinjasti”
  • “Ono čega se bojiš previše je strašno da bi se mogao suočiti s tim”

Što nam je činiti?

  • Pružiti djetetu apsolutnu podršku i razumijevanje, uvažavajući njegove emocije straha i razloge za njihov nastanak.
  • Razgovarati s djetetom o svojim strahovima ® to ne znači da ga treba opteretiti vlastitim bojaznima, nego mu pokazati da nismo SUPERMAN-i , da se i mi ponekad bojimo, da smo se kao djeca bojali te da mu možete pomoći da se suoči sa svojim strahom.
  • Pomoći djetetu da izrazi svoj strah kroz priču (“Ispričaj mi što si sanjao.”), crtež ( “Hoćeš li mi nacrtati to čudovište koje te plaši?”) ili simboličku igru – igru s ulogama (“Hoćeš da se igramo zubara?”)
  • Omogućiti djetetu da se suoči sa svojim strahom! Evo nekoliko primjera:
    • “Dinosaur iz tvog sna zaista mi djeluje zastrašujuće. Da li te možda pokušao odnijeti daleko od nas? Dođi da pročitamo o dinosaurima i vidimo što oni rade.” 
    • ”Ona je vjerojatno nečija draga baka, ali ako želiš primi moju ruku i bit ćeš sigurna.”
    • “I ja se malo bojim pauka. Ipak, hajde da potražimo pauka i pogledamo izdaleka kako plete mrežu.”
    • “Kad sam bio dječak, i ja sam se bojao čudovišta. Upalit ćemo svjetlo i provjeriti da li ih u sobi ima , važi?”
  • Potrebno je pripaziti na vlastito ponašanje, kako se sami suočavamo sa svojim strahovima , jer dijete će imitirati naše reakcije.
  • U svakoj situaciji izbjegavati izrugivanje ili omalovažavanje djetetovog straha, jer ga time nećemo “očeličiti”, već ćemo mu stvoriti novi strah : strah od odbacivanje roditelja.

© 2020 Vrtić Mali princ. Sva prava pridržana.